TPO SAGA SE NASTAVLJA…

Zašto sam pisala Europskoj komisiji

Moje ime je Sofie Devlieger. Doktorica sam kemije, edukatorica u sektoru ljepote i izvršna direktorica veleprodaje profesionalnih proizvoda za nokte. Svakodnevno radim s profesionalcima koji svoj posao obavljaju sa strašću, pažnjom i znanjem. Ljudi koji su obrazovani, koji rade prema najstrožim standardima i koji – poput mene – vjeruju u sigurnost, inovacije i etiku.

Ipak, s tugom gledam kako pravila koja bi nas trebala štititi ponekad imaju upravo suprotan učinak.

Uzmimo sada nedavnu odluku Europske unije da zabrani sastojak TPO (trimetilbenzoil difenilfosfin oksid) u kozmetici. Motivacija? Rezultati ispitivanja na životinjama provedenih prema REACH zakonodavstvu.

I tu nastaje problem – ogroman.

Prema Europskoj uredbi o kozmetici (EZ 1223/2009), ispitivanja na životinjama za kozmetiku su zabranjena. Ne samo njihovo provođenje, već i korištenje podataka dobivenih ispitivanjem na životinjama kao osnova za procjenu sigurnosti. Ta zabrana postoji još od 2003. Radimo s alternativnim metodama testiranja, pod strogim nadzorom, unutar zakonskog i etičkog okvira.

Ali sada se ispostavlja da su prema REACH zakonodavstvu ipak provedena ispitivanja na životinjama na TPO – između ostalog za UV tinte za pisače i boje – i da se ti rezultati koriste za zabranu TPO u kozmetici.

Neka to malo slegne.

TPO je oralno primijenjen štakorima, iako naše etikete jasno navode „ne gutati”.
Novozelandski bijeli kunići dobili su TPO u oči, unatoč standardnom upozorenju za kozmetiku „izbjegavati kontakt s očima”.
Obrušena koža štakora je premazana, dok mi izričito navodimo: „ne koristiti na nadraženoj koži”.

I kao da to nije dovoljno apsurdno: testirano je i 30 ljudi koji su TPO morali nanositi i uklanjati tri puta tjedno tijekom mjesec dana. Rezultat? Nema iritacije ili reakcije kože.

Ipak, TPO je zabranjen za kozmetičku upotrebu.

Postavljam si ozbiljna pitanja o tome. Ne samo kao kemičar. Ne samo kao distributer. Već i kao građanin, profesionalac i čovjek. Jer ovaj način rada – gdje se zabrana temelji na REACH ispitivanjima na životinjama za kozmetiku – podriva zabranu ispitivanja na životinjama u našem sektoru.

Čini se kao zakonska stražnja vrata. Pametan način da se ispitivanja na životinjama ipak uračunaju u zakonodavstvo o kozmetici. I to nije samo pravno diskutabilno, već je i fundamentalno nepošteno prema svima koji se pridržavaju pravila.

Stoga sam napisala službeno pismo Europskoj komisiji s molbom za pojašnjenje. Također sam obavijestila FOD Volksgezondheid, nadležne flamanske i savezne ministre, te organizaciju za prava životinja GAIA. U svom pismu prilažem cjelovito izvješće o ispitivanjima na životinjama – koje je iskreno halucinantno.

Zašto to radim?

Jer ne mogu drugačije.

Svaki dan vidim kolege i klijente koji obnavljaju svoje živote i karijere nakon COVID-a. Koji ulažu u kvalitetu, obrazovanje i etiku. A onda dolazi ova mjera, utemeljena na deontološkoj pogrešci i pravno upitnom presedanu, koja ponovno uzdrmava naš sektor.

Možda se ništa ne promijeni.
Ali možda i hoće.

A ako se nitko ne izjasni, se sigurno ništa ne događa.

Kao što pjeva Within Temptation:
„Netko se mora suprotstaviti zlu. Zašto to ne bih bila ja?”

Ja nisam aktivist.
Ja sam znanstvenica. Poduzetnica. Edukatorica.
Ali iznad svega, ja sam netko tko vjeruje u pravdu, transparentnost i odgovornost.